Filteri

Besplatna dostava za sve narudžbe iznad 300 kuna

Košarica (0)

Dijabetes ili šećerna bolest

18.09.2018

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je kronično stanje koje nastaje kad gušterača prestane postupno ili djelomično proizvoditi inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu zbog otpornosti stanica na njega (inzulinska rezistencija).

Posljedica toga je porast šećera u krvi jer ga mi i dalje unosimo hranom, ali on iz krvi otežano ulazi u stanice radi nedostatka ili nedjelotvornosti inzulina. Dakle, osnovna osobina bolesti je povišena razina glukoze u krvi. Višak glukoze oštećuje krvne žile. Ta oštećenja nisu bolna, ali narušavaju rad organa u kojima se nalaze krvne žile.

Što je inzulin?

Inzulin je hormon od vitalne važnosti koji proizvodi gušterača u beta-stanicama. Inzulin ima ključnu ulogu za propuštanje šećera (glukoze) u stanice. Za stvaranje energije u tijelu potrebni su ugljikohidrati, masti i bjelančevine. Pritom su ugljikohidrati najbolji izvor energije za ljudsko tijelo, a uključuju jednostavne i složene ugljikohidrate. Jednostavni su monosaharidi (glukoza, fruktoza, galaktoza) i disaharidi (maltoza, saharoza, laktoza), a od složenih su u prehrani najvažniji škrob i prehrambena vlakna.

Glukoza je osnovni izvor energije za ljudsko tijelo. Ona je uskladištena u jetri i mišićima u obliku tvari koji zovemo glikogen, a koji služi kao rezerva energije. Glukoza u krv dolazi iz hrane (od ugljikohidrata) i iz jetre (iz glikogena). Nakon obroka ugljikohidrati iz probave ulaze u krv, a putem krvi odlaze do stanica. Neke stanice (mišići i masne stanice) trebaju pomoć da bi primile šećer iz krvi i iskoristile ga za stvaranje energije. Jetra isto treba pomoć za proces uskladištenja glukoze u glikogen. Inzulin ima ulogu ključa koji otvara vrata stanica i omogućuje šećeru iz krvi da uđe u stanice. Stanica od šećera proizvodi energiju za svoj rad. To smanjuje šećer u krvi i vraća ga u normalu.

Faktori koji utječu na glukozu u krvi:

  • hrana (ugljikohidrati) podiže razinu glukoze u krvi
  • fizička aktivnost snižava razinu glukoze u krvi
  • stres može podići razinu glukoze u krvi

Simptomi dijabetesa:

  • pretjerano žeđanje
  • često mokrenje
  • glad
  • neočekivani pad ili porast tjelesne težine
  • slabost, umor
  • zamagljen vid
  • razdražljivost
  • sporo zacjeljivanje rana i modrica
  • trnci ili gubitak osjeta u šakama ili stopalima
  • opetovane infekcije zubnog mesa ili kože
  • opetovane infekcije rodnice ili mokraćnog mjehura

Tipovi dijabetesa

Šećerna bolest tipa 1

Tip 1 šećerne bolesti najčešće se javlja u prva tri desetljeća života, ali može se razviti u bilo kojoj dobi. U njegovu liječenju neophodna je primjena inzulina. To je autoimuna bolest, što znači da ju uzrokuje vlastiti imunološki sustav organizma koji napada gušteraču i uništava beta-stanice koje proizvode inzulin. U 90% slučajeva etiologija uključuje genetski predodređeni organizam pod utjecajem nedovoljno utvrđenih okolišnih čimbenika, a u preostalih 10% etiologija ostaje otvorena.

Nastanak tog tipa šećerne bolesti je obično iznenadan, a prate ga sljedeći simptomi:

  • učestalo mokrenja
  • prekomjerna žeđ i suhoća usta
  • izraziti umor
  • stalna glad
  • nagli gubitak težine
  • smetnje vida
  • opetovane infekcije

Ovaj tip šećerne bolesti razvija se kada organizam proizvodi malo ili nimalo inzulina. Javlja se kod 10% od ukupno oboljelih od šećerne bolesti.

Šećerna bolest tipa 2

Ovaj tip šećerne bolesti najčešći je oblik i javlja se otprilike u 90% oboljelih. Nekad se nazivao o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti ili starački dijabetes. Šećernu bolest tipa 2 karakteriziraju dva osnovna problema:

  • gušterača ne proizvodi dovoljne količine inzulina
  • mišićne i ostale stanice organizma ne koriste proizvedeni inzulin učinkovito zbog otpornosti na vlastiti inzulin

U ovom tipu bolesti simptomi se javljaju postupno, u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Pojedine osobe s tipom 2 nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. Ovakvo stanje može se kontrolirati prehranom, redovitom tjelovježbom, tabletama (oralni antidijabetici) i inzulinom kada se iscrpe zalihe prirodnog inzulina.

Određeni faktori mogu povećati rizik od razvoja bolesti, a to su:

  • pretilost
  • dob (iznad 40 godina rizik se povećava)
  • nedostatak tjelesne aktivnosti
  • obiteljska sklonost
  • rasna predispozicija
  • pojava dijabetesa u trudnoći
  • smanjena tolerancija glukoze
  • stres

U početku, ovaj tip bolesti se uspješno liječi dijetom, redovitom tjelesnom aktivnosti i upotrebom tableta.

Šećerna bolest u trudnoći – gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes može se razviti privremeno kada hormoni koji se luče tijekom trudnoće povećavaju rezistenciju prema inzulinu. To se događa u oko 2-5% trudnica. Gestacijski dijabetes obično se javlja tijekom druge polovice trudnoće i obično nestaje nakon poroda. Stoga se kod većine trudnica prate razine šećera u krvi kako bi se rano uočio razvoj dijabetesa. I u ovom obliku šećerne bolesti iznimno je važno održavati razinu šećera u krvi unutar normalnih vrijednosti.

Dijagnostički postupci

Test glikiranog hemoglobina(HbA1c) pokazuje kolika je prosječna vrijednost šećera u krvi u posljednja tri mjeseca. Za razliku od drugih testova koji mjere vrijednost šećera u krvi u trenutku mjerenja, ovaj test pokazuje dugoročnije stanje šećera. To je vrlo jednostavna pretraga kojom se mjeri postotak šećera vezan uz molekulu hemoglobina.

Kada je vrijednost šećera u krvi visoka, šećer će se vezati za hemoglobin koji nosi kisik i tako će ostati vezan u eritrocitima sve dok je stanica živa. Što je viša vrijednost šećera u krvi, to je više šećera vezano uz hemoglobin. Ciljane vrijednosti HbA1c trebaju biti između 3,5% do 5,5% kod zdravih osoba. Rezultat između 5,5% do 6,5% smatra se predijabetesom, a kod osoba s dijagnosticiranom šećernom bolešću zadovoljavajućim se smatra rezultat od 6,5% do 7,5%.

Posljedice šećerne bolesti

Šećerna bolest je kronična i trajno se mora posvetiti pozornost njenom liječenju kako bi se spriječio razvoj komplikacija. Svijest o tome je iznimno važna jer se osoba godinama može osjećati dobro pa često nije motivirana za pravodobnu brigu.

Krvožilne bolesti

U osoba sa šećernom bolešću višestruko je povećana učestalost angine pektoris i infarkta miokarda, a srčani udar je najčešći uzrok smrti.
a. Štetni učinak na krvne žile očituje se ubrzanom razvoju ateroskleroze.
b. Širenje ateroskleroze u koronarnim arterijama koje opskrbljuju srčani mišić uzrokuju anginu pektoris i srčani udar.
c. Šećerna bolest također povećava rizik moždanog udara. 

Oštećenje živaca

Štetno djelovanje povišene glukoze na male krvne žile dovodi i do oštećenja živaca koje one opskrbljuju. Najčešće su oštećeni živci u nogama što dovodi do gubitka osjeta boli, dodira i topline. Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost ozljedama i ranama koje teško zarastaju te dolazi do infekcija. Često te infekcije dovode do amputacija. Zbog toga osobe sa šećernom bolešću moraju posebnu pažnju posvetiti njezi nogu i stopala.

Oštećenje bubrega

Šećerna bolest vodeći je uzrok kroničnog bubrežnog zatajivanja. Prvi znak oštećenja bubrega je nalazak bjelančevina u mokraći. Napredovanje bolesti može dovesti do dijalize odnosno transplantacije bubrega. Osim dobre kontrole koncentracije glukoze u krvi za sprečavanje razvoja bubrežnog oštećenja potrebna je i stroga kontrola krvnog tlaka.

Oštećenje vida

Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila na očnoj pozadini (mrežnici) koje nazivamo retinopatija.

Brinite o svom zdravlju i na vrijeme spriječite pojavu i razvoj bolesti.

Silvija Rutalj,mr.pharm.

Newsletter
Prijavi se na newsletter i prvi saznaj koje te pogodnosti očekuju u Pablo ljekarnama i webshopu.