Astma

Astma je bolest dišnog sustava u kojoj dolazi do stiskanja mišića dišnog sustava, često kao posljedica izloženosti alergenima, hladnom zraku, tjelovježbi ili emocionalnom stresu. Simptomi su kašalj, otežano disanje koje može biti praćeno fenomenom čujnog disanja (pištanje u prsima), osjećaj pritiska u prsnom košu ili nedostatak zraka. Upala dišne putove čini osjetljivijima na podražaje poput alergena, duhanskog dima, hladnog zraka ili napora pa oni postaju edematozni, suženi i puni sluzi.

Simptomi se javljaju u sklopu respiratornih infekcija koje traju duže i prelaze na pluća. Dijagnoza se teže postavlja u ranoj dječjoj dobi (do tri godine). Djeca koja u ranoj životnoj dobi imaju za astmu karakteristične simptome, a koji se javljaju u sklopu respiratornih infekcija, nakon treće godine mogu prerasti te simptome i ne razviti astmu. Takva djeca najčešće nemaju dodatnih čimbenicka rizika poput nasljednog opterećenja, atopijskih bolesti ili preosjetljivosti dišnih putova na nespecifične čimbenike. Astma se često pojavljuje u djece atopičara koji imaju simptome drugih alergijskih bolesti (alergije na hranu, atopijski dermatitis, alergijski rinitis i konjunktivitis).

Uzroci

Uzroci astme dijele se u dvije skupine:

Nasljedni čimbenici

Astma se češće pojavljuje u obiteljima koje imaju pozitivnu anamnezu za alergijske bolesti, odnosno u obiteljima gdje su jedan ili oba roditelja dokazano alergični na neke inhalacijske alergene ili netko od bliže obitelji (djed, baka, braća i sestre) već ima astmu ili neku alergijsku reakciju. Danas su poznati i geni povezani s pojavom alergijskih bolesti.

Okolišni čimbenici

Osim nasljednih čimbenika, važnu ulogu za pojavu bolesti imaju i okolišni čimbenici, odnosno rana izloženost alergenima iz okoliša. Pojava simptoma bolesti u bolesnika s genetskom predispozicijom ovisna je o određenim okolišnim čimbenicima. Djeca koja su u najranijoj dobi bila izložena nekim alergenima u okolišu u visokim koncentracijama (grinje, alergeni kućnih ljubimaca), senzibiliziraju se na te alergene i razvijaju simptome astme, a imaju i učestalije napadaje. Na pojavu bolesti može se utjecati određenim mjerama kontrole mikro okoliša. Ako je bolesniku najvažniji pokretač simptoma izloženost grinju iz kućne prašine, potrebno je u svom mikro okolišu smanjiti koncentraciju grinja (ukloniti tepihe, tapecirani namještaj, teške zavjese, pernate jastuke, koristiti posebne prekrivače, prati rublje i posteljinu na temperaturi većoj od 60 °C, često zračiti prostorije). Napad mogu pokrenuti i infekcije dišnog sustava, dim cigareta, tjelesni napor, jaki mirisi, promjene vremena, onečišćenje zraka, jake emocije i neki lijekovi. Izlaganje duhanskom dimu je važan čimbenik rizika za razvoj astme. Roditeljima treba preporučiti da prestanu pušiti i izlagati svoje dijete duhanskom dimu, to vrijedi i za majke koje puše tijekom trudnoće. U prevenciji se ističe i važnost prehrane majčinim mlijekom i postupno uvođenje dohrane. Također, sve se više u prevenciji koriste probiotici i prebiotici određenih mikroorganizama koji se dodaju hrani ili se nalaze u određenoj hrani, kako bi se ostvarila regulacija crijevne flore (Prolife, Normia).

Simptomi

Na astmu treba posumnjati, ako dijete ima već ranije spomenute simptome. Također, vrlo važni simptomi su i zamor djeteta pri naporu, pištanje u prsima, noćni kašalj ili otežano disanje pred jutro, kašalj nakon dužeg smijanja, poteškoće s plućima prilikom svake prehlade, simptomi koji traju duže od deset dana, ponavljajući simptomi uvijek u isto godišnje doba ili u istim prostorima i sl.

Djeca koja boluju od astme često su u dojenačkoj dobi imala učestale grčeve ili dokazanu alergiju na hranu. Uvođenjem dohrane u djece sklone alergijama, na koži se na karakterističnim mjestima pojavljuju ekcematozne promjene u sklopu atopijskog dermatitisa. Te promjene se mogu povući tijekom druge ili treće godine života, no nažalost mogu se nastaviti i kasnije. Kada se počnu povlačiti kožne promjene obično se pojavljuju simptomi astme, dok se u školskoj dobi pojavljuju simptomi alergijskog rinitisa. Svakom djetetu kojem je postavljena sumnja na astmu potrebno je uputiti specijalistu pedijatru – alergologu radi postavljanja prave dijagnoze, određivanja stupnja težine bolesti i izbora odgovarajuće terapije.

Liječenje astme

Jedan od preduvjeta daljnjeg pravilnog razvoja pluća i plućne funkcije je pravodobna dijagnoza bolesti zbog uvođenja odgovarajuće terapije. Kasni početak odgovarajuće terapije predisponira djecu za razvoj težeg stupnja astme. Djeca koja se pravilno liječe imaju bolju kvalitetu življenja u odnosu na neliječenu ili loše liječenu djecu koja češće dobivaju astmatske napade. Ako je terapija astme tijekom dužeg vremena primjerena, smirit će se upala u dišnim putovima. Tako se postiže kontrola bolesti, a u većine djece će simptomi bolesti postupno nestati.

Astma je kronična bolest pa se ne može izliječiti. Iako djeca mogu godinama biti bez simptoma bolesti, ne znači da su izliječena. Uvijek postoji mogućnost ponovne pojave simptoma npr. tijekom respiratornih infekcija ili izloženosti visokim dozama alergena. Danas se astma može kontrolirati tako da ljudi mogu živjeti bez teškoća. Važno je upozoriti i poučiti svakog bolesnika o njegovoj bolesti i načinu liječenja, prvenstveno o prepoznavanju simptoma astmatskih napada i primjeni odgovarajuće terapije, kao i o izbjegavanju pokretača bolesti. Svaki bolesnik mora znati koje pokretače treba izbjegavati i kako ih kontrolirati.

Ljudima koji boluju od astme se prema učestalosti simptoma i vrijednostima plućne funkcije određuju stupnjevi težine bolesti prema kojima se za svakog čovjeka određuje i odgovarajuća terapija.

U liječenju astme koriste se simptomatski i protuupalni lijekovi.

Protuupalni lijekovi su indicirani u bolesti II-IV stupnja. Oni se primjenjuju inhalacijskim putem, tako da djeluju upravo u plućima gdje se i zbiva alergijska upala. Najučinkovitiji protuupalni lijekovi su kortikosteroidi. U djece se obično primjenjuju doze topičkih, inhalacijskih kortikosteroida koje izazivaju minimalne nuspojave. Danas se smatra da je njihova korist premašila njihove štetne učinke.

Simptomatski lijekovi se koriste kao prva terapija u liječenju astmatskog napada. Najučinkovitiji lijek iz ove skupine je beta-2 agonist koji širi stisnute dišne putove.

Većina astmatičara se po težini bolesti može razvrstati u niže stupnjeve, dok samo manji broj ljudi, oko 5%, ima teži stupanj astme. Pravilnom terapijom se pacijenti postepeno spuštaju u sve niže stupnjeve. Danas je tendencija da svaki pacijent prođe edukacijski tečaj u astma školi, gdje ih se poučava o načinu samokontrole bolesti. Važno je pravodobno prepoznati simptome pogoršanja, mjeriti plućne funkcije u kućnim uvjetima preko mjerača vršnog protoka zraka, odabrati odgovarajuću terapiju i prepoznati situacije kada je nužna pomoć liječnika.

Pacijentima treba naglašavati da ne doživljavaju astmu kao strašnu bolest. Također, treba ih savjetovati i educirati u prepoznavanju simptoma bolesti kako bi si i sami mogli pomoći.

Silvija Rutalj, mag.pharm.