Početna Pablog Kronične bolesti Dijabetes ili šećerna bolest

Kronične bolesti

Dijabetes ili šećerna bolest

Svi članci
Datum objave: 18.09.2018.

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je kronično stanje koje nastaje kad gušterača prestane postupno ili djelomično proizvoditi inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu zbog otpornosti stanica na njega (inzulinska rezistencija).

Posljedica toga je porast šećera u krvi jer ga mi i dalje unosimo hranom, ali on iz krvi otežano ulazi u stanice radi nedostatka ili nedjelotvornosti inzulina. Dakle, osnovna osobina bolesti je povišena razina glukoze u krvi. Višak glukoze oštećuje krvne žile. Ta oštećenja nisu bolna, ali narušavaju rad organa u kojima se nalaze krvne žile.

Što je inzulin?

Inzulin je hormon od vitalne važnosti koji proizvodi gušterača u beta-stanicama. Inzulin ima ključnu ulogu za propuštanje šećera (glukoze) u stanice. Za stvaranje energije u tijelu potrebni su ugljikohidrati, masti i bjelančevine. Pritom su ugljikohidrati najbolji izvor energije za ljudsko tijelo, a uključuju jednostavne i složene ugljikohidrate. Jednostavni su monosaharidi (glukoza, fruktoza, galaktoza) i disaharidi (maltoza, saharoza, laktoza), a od složenih su u prehrani najvažniji škrob i prehrambena vlakna.

Glukoza je osnovni izvor energije za ljudsko tijelo. Ona je uskladištena u jetri i mišićima u obliku tvari koji zovemo glikogen, a koji služi kao rezerva energije. Glukoza u krv dolazi iz hrane (od ugljikohidrata) i iz jetre (iz glikogena). Nakon obroka ugljikohidrati iz probave ulaze u krv, a putem krvi odlaze do stanica. Neke stanice (mišići i masne stanice) trebaju pomoć da bi primile šećer iz krvi i iskoristile ga za stvaranje energije. Jetra isto treba pomoć za proces uskladištenja glukoze u glikogen. Inzulin ima ulogu ključa koji otvara vrata stanica i omogućuje šećeru iz krvi da uđe u stanice. Stanica od šećera proizvodi energiju za svoj rad. To smanjuje šećer u krvi i vraća ga u normalu.

Faktori koji utječu na glukozu u krvi:

  • hrana (ugljikohidrati) podiže razinu glukoze u krvi
  • fizička aktivnost snižava razinu glukoze u krvi
  • stres može podići razinu glukoze u krvi

Simptomi dijabetesa:

  • pretjerano žeđanje
  • često mokrenje
  • glad
  • neočekivani pad ili porast tjelesne težine
  • slabost, umor
  • zamagljen vid
  • razdražljivost
  • sporo zacjeljivanje rana i modrica
  • trnci ili gubitak osjeta u šakama ili stopalima
  • opetovane infekcije zubnog mesa ili kože
  • opetovane infekcije rodnice ili mokraćnog mjehura

Tipovi dijabetesa

Šećerna bolest tipa 1

Tip 1 šećerne bolesti najčešće se javlja u prva tri desetljeća života, ali može se razviti u bilo kojoj dobi. U njegovu liječenju neophodna je primjena inzulina. To je autoimuna bolest, što znači da ju uzrokuje vlastiti imunološki sustav organizma koji napada gušteraču i uništava beta-stanice koje proizvode inzulin. U 90% slučajeva etiologija uključuje genetski predodređeni organizam pod utjecajem nedovoljno utvrđenih okolišnih čimbenika, a u preostalih 10% etiologija ostaje otvorena.

Nastanak tog tipa šećerne bolesti je obično iznenadan, a prate ga sljedeći simptomi:

  • učestalo mokrenja
  • prekomjerna žeđ i suhoća usta
  • izraziti umor
  • stalna glad
  • nagli gubitak težine
  • smetnje vida
  • opetovane infekcije

Ovaj tip šećerne bolesti razvija se kada organizam proizvodi malo ili nimalo inzulina. Javlja se kod 10% od ukupno oboljelih od šećerne bolesti.

Šećerna bolest tipa 2

Ovaj tip šećerne bolesti najčešći je oblik i javlja se otprilike u 90% oboljelih. Nekad se nazivao o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti ili starački dijabetes. Šećernu bolest tipa 2 karakteriziraju dva osnovna problema:

  • gušterača ne proizvodi dovoljne količine inzulina
  • mišićne i ostale stanice organizma ne koriste proizvedeni inzulin učinkovito zbog otpornosti na vlastiti inzulin

U ovom tipu bolesti simptomi se javljaju postupno, u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Pojedine osobe s tipom 2 nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. Ovakvo stanje može se kontrolirati prehranom, redovitom tjelovježbom, tabletama (oralni antidijabetici) i inzulinom kada se iscrpe zalihe prirodnog inzulina.

Određeni faktori mogu povećati rizik od razvoja bolesti, a to su:

  • pretilost
  • dob (iznad 40 godina rizik se povećava)
  • nedostatak tjelesne aktivnosti
  • obiteljska sklonost
  • rasna predispozicija
  • pojava dijabetesa u trudnoći
  • smanjena tolerancija glukoze
  • stres

U početku, ovaj tip bolesti se uspješno liječi dijetom, redovitom tjelesnom aktivnosti i upotrebom tableta.

Šećerna bolest u trudnoći – gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes može se razviti privremeno kada hormoni koji se luče tijekom trudnoće povećavaju rezistenciju prema inzulinu. To se događa u oko 2-5% trudnica. Gestacijski dijabetes obično se javlja tijekom druge polovice trudnoće i obično nestaje nakon poroda. Stoga se kod većine trudnica prate razine šećera u krvi kako bi se rano uočio razvoj dijabetesa. I u ovom obliku šećerne bolesti iznimno je važno održavati razinu šećera u krvi unutar normalnih vrijednosti.

Dijagnostički postupci

Test glikiranog hemoglobina(HbA1c) pokazuje kolika je prosječna vrijednost šećera u krvi u posljednja tri mjeseca. Za razliku od drugih testova koji mjere vrijednost šećera u krvi u trenutku mjerenja, ovaj test pokazuje dugoročnije stanje šećera. To je vrlo jednostavna pretraga kojom se mjeri postotak šećera vezan uz molekulu hemoglobina.

Kada je vrijednost šećera u krvi visoka, šećer će se vezati za hemoglobin koji nosi kisik i tako će ostati vezan u eritrocitima sve dok je stanica živa. Što je viša vrijednost šećera u krvi, to je više šećera vezano uz hemoglobin. Ciljane vrijednosti HbA1c trebaju biti između 3,5% do 5,5% kod zdravih osoba. Rezultat između 5,5% do 6,5% smatra se predijabetesom, a kod osoba s dijagnosticiranom šećernom bolešću zadovoljavajućim se smatra rezultat od 6,5% do 7,5%.

Posljedice šećerne bolesti

Šećerna bolest je kronična i trajno se mora posvetiti pozornost njenom liječenju kako bi se spriječio razvoj komplikacija. Svijest o tome je iznimno važna jer se osoba godinama može osjećati dobro pa često nije motivirana za pravodobnu brigu.

Krvožilne bolesti

U osoba sa šećernom bolešću višestruko je povećana učestalost angine pektoris i infarkta miokarda, a srčani udar je najčešći uzrok smrti.
a. Štetni učinak na krvne žile očituje se ubrzanom razvoju ateroskleroze.
b. Širenje ateroskleroze u koronarnim arterijama koje opskrbljuju srčani mišić uzrokuju anginu pektoris i srčani udar.
c. Šećerna bolest također povećava rizik moždanog udara. 

Oštećenje živaca

Štetno djelovanje povišene glukoze na male krvne žile dovodi i do oštećenja živaca koje one opskrbljuju. Najčešće su oštećeni živci u nogama što dovodi do gubitka osjeta boli, dodira i topline. Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost ozljedama i ranama koje teško zarastaju te dolazi do infekcija. Često te infekcije dovode do amputacija. Zbog toga osobe sa šećernom bolešću moraju posebnu pažnju posvetiti njezi nogu i stopala.

Oštećenje bubrega

Šećerna bolest vodeći je uzrok kroničnog bubrežnog zatajivanja. Prvi znak oštećenja bubrega je nalazak bjelančevina u mokraći. Napredovanje bolesti može dovesti do dijalize odnosno transplantacije bubrega. Osim dobre kontrole koncentracije glukoze u krvi za sprečavanje razvoja bubrežnog oštećenja potrebna je i stroga kontrola krvnog tlaka.

Oštećenje vida

Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila na očnoj pozadini (mrežnici) koje nazivamo retinopatija.

Brinite o svom zdravlju i na vrijeme spriječite pojavu i razvoj bolesti.

Silvija Rutalj,mr.pharm.

Skupljajte bodove bez kartice

Preuzmite Pablo aplikaciju i ostvarite brojne pogodnosti i uštede.

Svaka kupnje iznad 80 kuna donosi vam 1 bod na 10 potrošenih kuna. Popust možete koristiti već kod sljedeće kupnje u Pablo ljekarni i webshopu.

Više o programu vjernosti

Prijavi se na newsletter i ostvari 10% popusta na prvu kupovinu.