Urtikarija - Kožne alergije

Kožne alergije predstavljaju grupu kožnih bolesti u čijem nastanku imaju važnu ulogu alergijski mehanizmi. Kao posljedica djelovanja:

1. medijatora (tvari koje se oslobađaju iz stanica mastocita koje sudjeluju u alergijskoj reakciji) 
2. limfokina (biološki aktivne tvari koje stvaraju stimulirani limfociti)

dolazi do oštećenja tkiva, koje registriramo kao alergijsku upalu. 

Dermatolozi definiraju urtikariju kao monomorfnu (tj. izražen je samo jedan oblik promjena) kožnu bolest koja je karakterizirana pojavom urtika kao temeljem eflorescencije.

Kako nastaje alergijska urtikarija?

Urtikarija nastaje alergijskom reakcijom tipa I, što znači da alergijska reakcija počinje vezanjem antigena s antitijelom. Antitijelo na koje se veže antigen obično je vezano na površinu upalnih stanica poput mastocita i bazofila koje sadrže aktivne kemijske supstance (histamin, serotonin, bradikinin). Kemijski aktivne supstance uglavnom djeluju tako da uzrokuju širenje kapilara zbog čega dolazi do izlaska eritrocita iz kapilara (crvenilo) i takozvano curenje plazme kroz kapilare. 

Prema reakciji koja se odvija u organizmu, promjene na koži nastaju 20 do 30 minuta ili nekoliko sati nakon unosa alergena.

Najčešći alergeni su:

• alergene namirnice
• lijekovi – antibiotici, acetilsalicilna kiselina, analgetici, antireumatici i dr.
• neki inhalacijski alergeni – pelud, grinje iz prašine, životinjske dlake
• ubodi insekata
• fizikalni čimbenici – hladnoća, toplina, pritisak, fizički napor, sunce
• reakcije izazvane stresom i psihogenim čimbenicima

Koje alergijske kožne reakcije postoje?

Akutna urtikarija je kožna bolest kod koje na koži izbijaju urtike (promjene na koži koje odgovaraju onima pri kontaktu s koprivom). Urtike su izdignute, crvenkaste ili blijede promjene različite veličine i oblika, a njihovo zbijanje je popraćeno svrbežom.

Urtike nastaju brzo, a brzo i prolaze, obično u roku 24 sata.

Ključnu ulogu u nastanku urtika imaju mastociti iz kojeg se oslobađaju histamin i drugi medijatori upale prostaglandin, leukotrieni i dr.

Urtike mogu izbijati svakodnevno ili intermitentno u razdoblju od šest tjedana. Urtike u razdoblju većem od šest tjedana klasificiraju se kao kronične urtike.

Kontaktna urtikarija je kožna bolest kod koje se urtike javljaju na mjestu kontakta s toksinima:

• biljaka (npr. kopriva)
• morskih životinja (meduza, vlasulja)
• kukaca,
• lijekova

Urtike su ograničene na mjesto kontakata. Kod imunološki uzrokovanih kontaktnih urtikarija potreban je prethodni kontakt s uzročnim alergenom kako bi se razvila preosjetljivost osobe, dok kod neimunoloških kontaktnih urtikarija već i prvi kontakt dovodi do stvaranja urtike.

Fizikalna urtikarija je kožna bolest kod koje se oslobađaju medijatori upale i izbijaju urtike bez sudjelovanja imunoloških mehanizama. Ova vrsta urtikarije je uzrokovana raznim fizikalnim podražajima:

• urtikarija na pritisak
• hladnoću
• toplinu
• kao reakcija na sunčeve zrake
• kod povišenja tjelesne topline
• napora i povećane osjetljivosti na acetil-kolin.

Urtike nastaju samo na mjestu djelovanja fizikalnog faktora, rijetko se mogu javiti na udaljenim mjestima. Obično su promjene lokalizirane i nema općih simptoma.

Kronična urtikarija označava izbijanje urtika u razdoblju dužem od šest tjedana. Ako postoje razdoblja bez urtika, tada govorimo o kroničnoj recidivirajućoj urtikariji. Kronična urtikarija češće se javlja kod odraslih osoba, najčešće žena u srednjoj životnoj dobi i predstavlja dijagnostički i terapijski problem.

Kronične urtike veličine su nokta ili manje, raspoređene manje ili više simetrično.

Mogu se javljati opći simptomi:

• povišena temperatura
• simptomi unutarnjih organa
• u području gdje je tkivo rahlo (područje oko očiju, usana ili zglobova) često se javlja otok.
• oteklina početnog dijela dišnog puta i jezika s osjećajem gušenja i otežanog gutanja,
• astmatički napad
• znakovi rinitisa ili konjunktivitisa
• proljev
• bolovi u trbuhu.

Jaki simptomi mogu čak ugroziti i život bolesnika.

U nekim slučajevima nastaje i generalizirana alergijska reakcija s anafilaktičkim šokom, dolazi do zatajenja disanja i rada srca, što može imati i smrtni ishod.

Idiopatska kronična urtikarija je vrsta kronične urtikarije kod koje se nažalost ne zna uzrok nastanka. U novije vrijeme sve je više dokaza da se kod bolesnika s ovom vrstom urtikarije u krvi može detektirati postojanje autoantitijela na receptor za IgE protutijela na stanici mastocita, što govori u prilog autoimunoj osnovi bolesti. Za dokaz funkcionalnih autoantitijela provodi se kožni test serumom na koži bolesnika.

Liječenje kožnih alergija

Kod akutnih urtikarija prije početka liječenja potrebno je pronaći i ukloniti direktnog uzročnika i ubrzati njegovo izlučivanje. Valja spriječiti i unos bjelančevina nekoliko dana kako bi ih se kasnije postepeno uvodilo prema uputi. Ako je alergen mala molekula, izbjegavanje bjelančevina osobito je važno jer tada neće naći nosač (bjelančevinu) i prestat će djelovati.

U težim oblicima popraćenim i nekom komplikacijom (gušenje, edemi) tijekom dva do tri dana daju se kortikosteroidi u infuziji ili intramuskularno. Potom se doza postepeno smanjuje prelaskom na tablete do ukidanja (sedam do deset dana).

Često se daju i antihistaminici, lijekovi koji sprečavaju vezanje histamina na stanice i njegovo djelovanje, ali ubrzavaju njegovo izlučivanje prirodnim putem.

U početku se daju u infuziji ili intramuskularno, a poslije u obliku tableta. Postoji veliki broj antihistaminika koji se daju nakon smirenja simptoma još 10 – 14 dana.

Kod kroničnih urtikarija tijek bolesti zahtjeva kompleksniju terapiju. Osnovna terapija je slična kao i kod akutnog oblika bolesti: ukloniti alergen, a lijekovi izbora su antihistaminici, odnosno kod težih stanja kortikosteroidi. Kao sredstva koja smanjuju otečenost mogu se uzimati preparati kalcija.

Budući da postoji sumnja kako čest uzrok kroničnih oblika ove bolesti leži u poremećajima vezanim za probavni trakt, pokušava se specifičnom terapijom antibioticima i antimikoticima izmijeniti sastav postojeće flore u crijevu. Dobrim su se pokazale i kombinacije antihistaminika I. i II. generacije uz obavezno dodavanje blokatora za histamin 2 receptore koji se nalaze duž cijelog probavnog sustava i također omogućuju djelovanje oslobođenog histamina (preparati ranitidina).

Osim toga, ponekad se može preporučiti i eliminacijska prehrana da bi se izbjegla hrana koja je možebitni uzrok alergijskoj reakciji.

U novije vrijeme sve je češća i upotreba probiotika koji reguliraju crijevnu floru (Normia, Prolife).

Silvija Rutalj, mag.pharm.