Savjetovalište

Potražite stručne savjete Pablo ljekarnika

Depresija

Što je depresija?

Samo ime depresija dolazi od latinske riječi “depressio” što znači potištenost. Ona je jedna od najranije opisanih bolesti u povijesti medicine. No, možemo je nazvati i bolest budućnosti jer prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, u 2020. godini depresija će postati drugi vodeći javnozdravstveni problem, odmah nakon ishemijske bolesti srca.

 

Osnove razumijevanja depresije

Statistički, svaki peti čovjek doživi barem jednu depresivnu epizodu tijekom života. Često u svakodnevnom životu čujemo da je netko “u depresiji”, “u bedu”, “u komi” i sl. Općenito, skloni smo svako loše raspoloženje pripisati depresiji. Možda baš zato depresiju i ne prepoznajemo odmah kao bolest. Međutim, bitno je znati da je depresija prava bolest koja uzrokuje promjene u mozgu koje možemo izmjeriti (npr. promjena moždanih aktivnosti mjeri se PET uređajem).

Naši neuroni međusobno komuniciraju pomoću tvari koje se zovu neurotransmiteri. Neki neurotransmiteri se više luče kod stanja ugode, a neki drugi u stanjima stresa. Kod depresije je narušena ta prirodna ravnoteža, a u znatnoj mjeri je smanjeno lučenje neurotransmitera serotonina i noradrenalina (“hormona sreće”). Na toj spoznaji se i zasniva liječenje, a lijekovi iz skupine antidepresiva pomažu ponovnom uspostavljanju ove narušene ravnoteže.

Iako je depresija u principu bolest zrelije dobi, zabrinjavajuće je da od depresije danas sve više pate i djeca i mladi. Živimo sve više užurbanim tempom, more informacija nas zasipa sa svih strana i sve se brže odvija. Stres je prihvaćen kao normalna pojava, kao imperativ vremena u kojem živimo, ali to polako uzima danak našem zdravlju. Tijelo i mozak trebaju pravi odmor koji ničime ne možemo zamijeniti niti nadoknaditi.

 

Uzroci depresije

Svatko tko ima depresiju, svjestan je da mu je loše, da nešto nije u redu, ali zbog predrasuda ili iskrivljenih informacija nije svjestan da zapravo ima pravi zdravstveni problem. Mozak i živčani sustav povezujemo s inteligencijom, logičkim zaključivanjem, učenjem i pamćenjem, a zaboravljamo da je on uz to i organ emocija i raspoloženja.

Depresiju redovito izaziva kombinacija genetskog nasljeđa i utjecaja vanjskih okolnosti. Što je genska predispozicija jača, treba manji vanjski impuls koji će potaknuti depresivni slijed.

Najčešći otponac za razvoj bolesti su stresne životne situacije: gubitak voljene osobe, rastava, gubitak posla, pretrpljeno nasilje, izloženost šikaniranju, zastrašivanje, učestala razočaranja ili poremećeni odnosi s okolinom. Razvoju depresije također pridonose i neki drugi čimbenici: manjak dnevnog sunčevog svjetla, slaba tjelesna aktivnost, nepravilna prehrana, alkohol, neki lijekovi i narkotici.

 

Kako prepoznati depresiju?

Svatko se ponekad u životu osjeća tužno i potišteno. Zbog loših ocjena, počinjene nam nepravde, žalosti za dragom osobom ili nekog drugog razloga koji nas tišti. Ipak, nakon nekog vremena se vraćamo “u normalu”, u svoje uobičajeno stanje.

No, ako se tuga javi bez razloga, ako nije razmjerna uzroku ili ne prolazi dva tjedna ili duže, onda to više nije obično neraspoloženje. To je depresija, bolest koja se mora liječiti. Izuzetno je važno što prije prepoznati depresiju kako bi se što prije pristupilo liječenju. Pogrešno je mišljenje da će proći samo od sebe ili snagom volje pojedinca. Kao i kod svake druge bolesti, odgađanje samo još više pogoršava stanje.

 

Simptomi depresije

Najčešći simptomi depresije su: loše raspoloženje, gubitak interesa, izostanak zadovoljstva pri aktivnostima koje su nas prije veselile, bezvoljnost, gubitak energije, neuobičajeni umor. Također vrlo često se javljaju i poremećen san, gubitak apetita, pad koncentracije, zaboravnost, osjećaj krivnje i smanjeno samopoštovanje. Uz osjećaj bezvrijednosti teško je i donošenje bilo kakvih odluka, dolazi do gubitka samopouzdanja. Depresivna osoba se osjeća usamljeno, ponekad otežano i usporeno govori, sve je crno i beznadno, ništa nema smisla i povlači se u sebe.

 

Liječenje depresije

Glavne metode liječenja su lijekovi i psihoterapija, a poželjno je da se ove dvije metode kombiniraju jer zajedno daju najbolje rezultate.
Od biljnih lijekova, na prvom mjestu nalazi se još od davnina poznata biljka – gospina trava (Hypericum perforattum). Ona se kao antidepresiv koristi više od dvije tisuće godina i prvi je izbor u samoliječenju depresije. Pri tome treba obratiti pažnju na činjenicu da njeno djelovanje, kao i kod lijekova, nastupa tek nakon nekoliko tjedana.

 

Farmakološko liječenje depresije započinje u ordinaciji kod liječnika opće medicine. On će nakon razgovora s pacijentom procijeniti o kojem se tipu depresije radi i tako usmjeriti i liječenje. Liječenje blage depresije je u domeni liječnika primarne zdravstvene zaštite, on propisuje terapiju i kontrolira njene učinke, a kod težih oblika depresije liječnik će pacijenta uputiti specijalistu psihijatru.

 

Lijekovi za liječenje depresije zovu se antidepresivi i podijeljeni su u nekoliko skupina ovisno o načinu na koji djeluju, da li djeluju samo na neke neurotransmitere ili na više njih (selektivni ili neselektivni). Liječnik će odabrati što je za kojeg pacijenta najbolje. Od izuzetne je važnosti držati se propisanih doza i redovito uzimati terapiju, jer samo tako možemo očekivati rezultate. Moramo biti svjesni da antidepresivi ne djeluju odmah, kao npr. lijekovi protiv bolova ili neko sredstvo za smirenje, nego se djelovanje očekuje tek za nekoliko tjedana. Neobično je važno da se za to vrijeme lijekovi uzimaju neprekidno i da se nikako se ne mijenja terapija, pogotovo ne bez znanja liječnika.

Antidepresivi se mogu uzimati kroz duže vrijeme, dapače kod osoba koji imaju teže oblike ili više puta ponavljane depresivne epizode preporuka je da se uzimaju i doživotno (kao npr. lijekovi za dijabetes ili tlak). Antidepresivi ne izazivaju ovisnost, niti nema potrebe za povećanjem doze, a ako liječnik odluči da treba prekinuti terapiju to mora biti postepeno. Ponekad ovi lijekovi, baš kao i svi drugi lijekovi, mogu izazvati određene nuspojave, ali to samo znači da je lijek prisutan u našem organizmu i da djeluje. Po potrebi liječnik se može odlučiti za kombinaciju više lijekova ili čak antidepresive kombinirati s anksioliticima, sve ovisno o kliničkoj slici.

Osim lijekova dobrodošla pomoć svakom pacijentu je psihoterapija. Psihoterapeut će osobi pružiti moralnu potporu, ohrabrenje, naučiti je kako se postaviti u određenim životnim situacijama, kako se ophoditi s ljudima, kako se zauzeti za sebe i kako se nositi sa stresom. Osim toga, prijatelji od povjerenja ili članovi obitelji mogu jako puno pomoći depresivnoj osobi, biti joj potpora, poticati je da se bavi stvarima koje su joj prije predstavljale veselje, poticati je na hobije, bavljenje sportom, kulturne aktivnosti, druženje ili šetnje u prirodi. Depresivne osobe traže društvo i treba ih ohrabrivati, ali i pri tome treba biti umjeren jer preveliki zahtjevi odjednom mogu imati suprotan učinak, obeshrabriti osobu i potaknuti strah od neuspjeha. S liječenjem treba ići polako i strpljivo, korak po korak.

Lijekovima se mogu dodati i neki od dodataka prehrani kao npr. kompleks B vitamina, folna kiselina, vitamin C, magnezij, cink, lecitin, kolin, inozitol, omega masne kiseline (s naglaskom na DHA), triptofan i drugi.

Poželjno je i što više se kretati, baviti tjelovježbom, izlagati se sunčevom svjetlu (to je prirodni antidepresiv), zdravo se hraniti i smanjiti unos alkohola, kofeina i šećera. I na kraju, biti svjestan da je depresija bolest koja se liječi!

Dubravka Truntić, mag.pharm.