Savjetovalište

Potražite stručne savjete Pablo ljekarnika

Dijabetes – Šećerna bolest

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je kronično stanje koje nastaje kad gušterača prestane postupno ili djelomično proizvoditi inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu zbog otpornosti stanica na njega (inzulinska rezistencija).

Posljedica toga je porast šećera u krvi, jer ga mi i dalje unosimo hranom, ali on iz krvi otežano ulazi u stanice radi nedostatka ili nedjelotvornosti inzulina. Kao rezultat, naše stanice organizma ne dobivaju energiju potrebnu za rad.

Osnovna osobina bolesti je povišena razina glukoze u krvi. Višak glukoze možemo reči da se lijepi na stijenke malih i velikih krvnih žila te ih oštećuje. Ta oštećenja tokom vremena nisu bolna, ali narušavaju rad organa u kojima se nalaze krvne žile.

 

Što je inzulin?

Inzulin je hormon od vitalne važnosti koji proizvodi gušterača u beta-stanicama. Inzulin ima ključnu ulogu za propuštanje šećera (glukoze) u stanice. Za stvaranje energije u tijelu su potrebni slijedeći sastojci hrane: ugljikohidrati, masti, bjelančevine (proteini). Ugljikohidrati su najbolji izvor energije za ljudsko tijelo. U ugljkohidrate spadaju škrob (brašno,krumpir,riža,voće), šećer i glukoza.

Glukoza je osnovni izvor energije za ljudsko tijelo.Ona je uskladištena u jetri i mišićima u obliku tvari koji zovemo glikogen, a koji služi kao rezerva energije. Glukoza u krv dolazi iz hrane (od ugljikohidrata) i iz jetre (iz glikogena). Nakon obroka ugljikohidrati iz probave ulaze u krv, a putem krvi odlaze do stanica. Neke stanice (mišići i masne stanice) trebaju pomoć da bi primile šećer iz krvi i iskoristile ga za stvaranje energije. Jetra isto treba pomoć za proces uskladištenja glukoze u glikogen. Inzulin ima ulogu ključa koji otvara vrata stanica i omogućuje šećeru iz krvi da uđe u stanice. Stanica od šećera proizvodi energiju za svoj rad. To smanjuje šećer u krvi i vraća ga u normalu.

 

Faktori koji utječu na glukozu u krvi:

  • hrana (ugljikohidrati) podiže razinu glukoze u krvi
  • fizička aktivnost snižava razinu glukoze u krvi
  • stres može podići razinu glukoze u krvi
  • alkohol snižava razinu glukoze u krvi.

 

Simptomi dijabetesa:

  • pretjerano žeđanje
  • često mokrenje
  • glad
  • neočekivani pad ili porast tjelesne težine
  • slabost, umor
  • zamagljen vid
  • razdražljivost
  • sporo zacjeljivanje rana i modrica
  • trnci ili gubitak osjeta u šakama ili stopalima
  • opetovane infekcije zubnog mesa ili kože
  • opetovane infekcije rodnice ili mokraćnog mjehura.

 

Tipovi dijabetesa

  1. Šećerna bolest tipa 1

Tip 1 šećerne bolesti javlja se u djetinjstvu ili mladosti. U njegovu liječenju neophodna je primjena inzulina. To je autoimuna bolest, što znači da je uzrokuje vlastiti imunološki sustav organizma koji napada gušteraču i uništava beta-stanice koje proizvode inzulin. Vjerojatni uzrok su genetski čimbenici, izloženost određenim virusima te prehrana.

Nastanak tog tipa šećerne bolesti je obično iznenadan i dramatičan, a prate ga slijedeći simptomi:

  • učestalo mokrenja
  • prekomjerna žeđ i suhoća usta
  • izraziti umor
  • stalna glad
  • nagli gubitak težine
  • smetnje vida
  • opetovane infekcije

Ovaj tip šećerne bolesti razvija se kada organizam proizvodi malo ili nimalo inzulina. Javlja se kod 10% od ukupno oboljelih od šećerne bolesti.

 

2. Šećerna bolest tipa 2

Ovaj tip šećerne bolesti najčešći je oblik i javlja se otprilike u 90% oboljelih. Nekad se nazivao o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti ili starački dijabetes. Tip šećerne bolesti tipa 2 karakteriziraju dva osnovna probleme:

  • gušterača ne prozivodi dovoljno količine inzulina
  • mišićne i ostale stanice organizma ne koriste proizvedeni inzulin učinkovito zbog otpornosti na vlastiti inzulin.

U ovom tipu bolesti simptomi se javljaju postupno,u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirat, a mogu i izostati. Pojedine osobe s tipom 2 nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. Ovakvo stanje može se kontrolirati prehranom, redovitom tjelovježbomtabletama (oralni antidijabetici) te inzulinom kada se iscrpe zalihe prirodnog inzulina.

Određeni faktori mogu povećati rizik od razvoja bolesti a to su:

  • gojaznost
  • dob (iznad 40 godina rizik se povećava)
  • nedostatak tjelesne aktivnosti
  • obiteljska sklonost
  • rasna predispozicija
  • pojava dijabetesa u trudnoći
  • smanjena tolerancija glukoze
  • stres

U početku ovaj tip bolesti se uspješno liječi dijetom, povećanom tjelesnom aktivnosti te upotrebom tableta. Korisne savjete vezane uz prehranu možete pogledati u korisnim savjetima na našoj stranici.

 

3.Šećerna bolset u trudnoći-gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes može se razviti privremeno kada hormoni koji se luče tijekom trudnoće povećavaju rezistenciju prema inzulinu. To se događa u oko 2-5% trudnica. Gestacijski dijabetes obično se javlja tijekom druge polovice trudnoće i obićno nestaje nakon poroda. Stoga se kod većine trudnica prate razine šećera u krvi kako bi se rano uočio razvoj dijabetesa. I u ovom obliku šećerne bolesti iznimno je važno održavati vrijednost šećera u krvi unutar normalnih vrijednosti.

 

Dijagnostički postupci

Test glikoliziranog hemoglobina(HbA1c) pokazuje kolika je prosječna vrijednost šećera u krvi u posljednja 2-3 mjeseca. Za razliku od drugih testova koji mjere vrijednost šećera u krvi u trenutku mjerenja, ovaj test pokazuje stanje šećera dugoročnije. To je vrlo jednostavna pretraga kojom se mjeri postotak šećera vezan uz molekulu hemoglobina.

Kada je vrijednost šećera u krvi visoka, šećer će se vezati za hemoglobin koji nosi kisik i tako će ostati vezan u eritrocitima sve dok je stanica živa (2-3mjeseca). Što je viša vrijednost šećera u krvi, to je više šećera vezano uz hemoglobin. Ciljana vrijednost HbA1c su manje od 6,5%.

 

Posljedice šećerne bolesti

Šećerna bolest je kronična i trajno se mora posvetiti pozornost njenom liječenju kako bi se spriječio razvoj komplikacija. Svijest o tome je iznimno važna jer se osoba godinama može osjećati dobro pa često nije motivirana za pravodobnu brigu.

  1. Krvožilne bolesti
    U osoba sa šećernom bolešću višestruko je povećana učestalost angine pektoris i infarkta miokarda,a srčani udar je najčešći uzrok smrti.
    a. Štetni učinak na krvne žile očituje se ubrzanom razvoju ateroskleroze.
    b. Širenje ateroskleroze u koronarnim arterijama koje oskrbljuju srčani mišić uzrokuju anginu pektoris i srčani udar.
    c. Šećerna bolest također povećava rizik moždanog udara. 
  2. Oštećenje živaca
    Štetno djelovanje povišene glukoze na male krvne žile dovodi i do oštećenja živaca koje one opskrbljuju. Najčešće su oštećeni živci u nogama što dovodi do gubitka osjeta boli, dodira i topline. Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost ozljedama i ranama koje teško zaraštaju te dolazi do infekcija. Često te infekcije dovode do amputacija. Zbog toga osobe sa šećernom bolešću moraju posebnu pažnju posvetiti njezi nogu i stopala.
  3. Oštećenje bubrega
    Šećerna bolest vodeći je uzrok kroničnog bubrežnog zatajivanja. Prvi znak oštećenja bubrega je nalazak bjelančevina u mokraći. Napredovanje bolesti može dovesti do dijalize odnosno transplatacije bubrega. Osim dobre kontrole koncentracije glukoze u krvi za sprečavanje razvoja bubrežnog oštećenja potrebna je i stroga kontrola krvnog tlaka.
  4. Oštećenje vida
    Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila na očnoj pozadini (mrežnici) koje nazivamo retinopatija.

 

Brinite o svom zdravlju i na vrijeme spriječite pojavu i razvoj bolesti.

Silvija Rrutalj,mr.pharm