Savjetovalište

Potražite stručne savjete Pablo ljekarnika

Reumatske bolesti

Što su reumatske bolesti? 

Reumatologija je područje medicine koje se bavi proučavanjem upalnih, autoimunih i degenerativnih bolesti lokomotornog sustava. Čovjekov lokomotorni sustav čine mišići (50%) i kosti (21%). Funkciju sustava omogućuju zdrava struktura zglobova, tetiva, hrskavica, sinovijsko tkivo s tekućinom, odgovarajuća potpora cirkulacije te centralnog i perifernog živčanog sustava.

Reumatske bolesti su među vodećim razlozima posjeta liječniku i utječu na poremećenu funkciju organizma u osoba srednje i starije životne dobi. Zbog sve starije populacije i primjene suvremenih dijagnostičkih i terapijskih metoda, a s druge strane zbog gubitka produktivnosti i pojave komplikacija, reumatske bolesti postaju vodeći zdravstveni problem u svijetu. Novije spoznaje o procesu nastanka bolesti potiču interes za što raniju dijagnozu i primjenu terapije u ranom stadiju bolesti.

 

Koštani sustav

Ljudsko tijelo ima 206 kostiju koje oblikuju čvrst kostur i zajedno s mišićima omogućuju izvođenje pokreta. Neke kosti, poput kosti lubanje ili rebara, štite važne organe. Kosti predstavljaju stvrdnuto živo tkivo koje se neprekidno mijenja te sadrži kalcij i druge za život važne minerale. Meka koštana srž velikih kostiju stvara krvne stanice i ključne činioce zgrušavanja krvi, krvne pločice. Dvije ili više kostiju sastaju se u zglobovima. Zglobove na mjestu drže niti vezivnog tkiva koje se zovu ligamenti. Guste trake tkiva koje se zovu tetive povezuju mišiće i kosti. Krajevi kostiju prekriveni su hrskavicom, čvrstom, elastičnom tvari koja ublažava opterećenje pri pokretanju i smanjuje trošenje zglobova.

Uzroci reumatski bolesti često su nepoznati, dok su za neke poznati uzroci ili bar čimbenici rizika.

Najčešći simptom mišićno-koštane bolesti je bol. Drugi česti simptom u reumatskim bolestima su zakočenost i smanjena funkcija. Najkarakterističniji znak reumatskih bolesti je oteklina zglobova.

Svaki simptom bolesti treba evaluirati individualno, ali tek kada se dobije cjelokupna slika može se postaviti dijagnoza. Najvažniji simptomi i znakovi mišićno-koštane bolesti su: bol, zakočenost, oteklina, deformacija, nestabilnost, smanjena funkcija, umor, depresija, strah, poremećaj spavanja.

 

Podjela reumatskih bolesti

 Reumatske bolesti možemo podijeliti na:

  • sistematske bolesti vezivnog tkiva – reumatoidni artritis, juvenilni artritis, sistemski eritemski lupus, sklerodermija, polimiozitis, dermatomiozitis, vaskulitis, Sjogrenov sindrom, polimialgija reumatika, nodozni eritem
  • artritis i spondiloartritis – ankilozantni, Reterov sindrom, psorijatični artritis, artritis uz upalne bolesti crijeva
  • osteoartritis – degenerativne bolesti
  • reumatske bolesti uzrokovane infekcijama – reaktivni i infektivni artritis
  • artritis u metaboličkim i endokrinim bolestima – giht, amiloidoza, hiperlipidemija, hematološke bolesti, dijabetes, hiper i hipotireoza
  • karcinomi
  • neurovaskularne bolesti
  • bolesti kostiju i hrskavice
  • vanzglobni reumatizam
  • druge bolesti povezane s artritisom.

Reprezentativna, neupalna, degenerativna reumatska bolest, lokalizirana na zglobovima koje simetrično zahvaća je osteoartritis, a upalna seropozitivna reumatska bolest s razvojem deformacija na zglobovima je reumatoidni artritis.

Ankilozantni spondilitis je upalna seronegativna reumatska bolest koja zahvaća aksijalni skelet, s upalnim promjenama na perifernim zglobovima. Fibromialgija je relativno čest entitet, nepoznatog uzroka, s potpuno urednim nalazom na zglobovima, bez znakova upale.

 

Pristupi u liječenju reumatskih bolesti

Liječenje bolesnika s reumatskim bolestima zahtjeva individualni pristup u postavljanju dijagnoze, procjeni aktivnosti bolesti i odabiru terapijskih tretmana, uvažavajući dob, spol i psihosocijalne aspekte bolesnika.

Reumatske bolesti su kronične, s fazama smirivanja i aktivacije, nepredvidivog su tijeka na koji pozitivno ili negativno utječe mnoštvo čimbenika te stoga tretman liječenja zahtjeva trajnu procjenu postupaka, funkcionalnog statusa i reakcije bolesnika na bolest.

  1. Farmakološki pristup
    Kod farmakološkog pristupa kontrola upalnog procesa je glavni cilj u liječenju, no u praksi je taj cilj najteže postići. Liječenje se provodi:
    • nesteroidnim protuupalnim lijekovima koji djeluju protuupalno i analgetski – kortikosteroidi, hormoni nadbubrežne žlijezde koji djeluju na mnoge imunološke funkcije
    • sporodjelujućim antireumatskim lijekovima – lijekovi soli zlata, antimalarici, sulfasalazin, D-penicilinamin, neki citostatici
    • imunoterapijom – uključuje ozračivanje limfnog tkiva, primjenu antilimfocitnog imunoglobulina, monoklonskih antitijela, imunizaciju
    • antihiperuricemicima – snižavaju vrijednost urične kiseline
    • intraartikularnom i intralezijskom terapijom – lokalna primjena kortikosteroida injekcijom u zglobni prostor, uklanjanje sinovije tj. zaštitne ovojnice zgloba
    • genetskom terapijom – još uvijek u fazi istraživanja.
  2. Rehabilitacija
    Rehabilitacija se provodi metodama fizikalne terapije.
  3. Kiruški (ortopedski) tretman

 

Prehrana

Terapija dijetnom prehranom provodila se još u vrijeme Hipokrata. Dijetni plan prehrane treba provoditi osobito u slučajevima upalnog artritisa. Smanjenje tjelesne težine, zabrana unosa alkohola i hrane koja sadrži purin je neophodno u bolesnika s hiperuricemijom, odnosno gihtom. Vitamini i mikroelementi u tragovima koji djeluju kao antioksidansi često se propisuju u alternativnom pristupu liječenja reumatoidnog artritisa, osobito vitamin D i E te visoke doze vitamina C i selena.

Postoji općenito uvjerenje da je pojava reumatskih bolesti nezaobilazna posljedica starenja organizma na koju se vrlo malo može utjecati.

Edukacijski program koji pozitivno utječe na zdravstveni status bolesnika obuhvaća stjecanje znanja o bolesti, lijekovima, ishrani, vježbama, alternativnim temama, usvajanje određenih navika, redovito provođenje određenih aktivnosti i korištenje raznih metoda učenja.

 

Silvija Rutalj, mag.pharm.