Piše: Jasminka Vugec Mihok, mag. pharm., univ. mag. pharm.

Starenje utječe na vid, što je normalna i očekivana pojava. Međutim, kod pojedinaca se s dobi mogu razviti bolesti koje trajno narušavaju vid, a mogu uzrokovati i sljepoću. Jedna, ujedno i najčešća među njima, je senilna makularna degeneracija.

Kod ove bolesti razlikujemo dva oblika – suhi i vlažni oblik, no u oba oštećenje zahvaća mrežnicu, tanku membranu na unutrašnjoj strani očne jabučice čija je uloga da pretvara svjetlost u električni signal koji se prenosi vidnim živcem. Makularna degeneracija uzrokuje oštećenje mrežnice na mjestu najoštrijeg vida – središnjoj regiji (makuli ili žutoj pjegi).

Makula – mjesto najoštrijeg vida

Makula je velika svega nekoliko kvadratnih milimetara, ali sadrži brojne fotoreceptore, tj. stanice koje omogućuju osjet vida; čitanje, prepoznavanje oblika i detalja te razlikovanje boja. Uslijed starenja, unutar makule se mogu javiti metabolički poremećaji pa se otpad koji se inače uklanja iz stanica nakuplja unutar njih. Takve nakupine otpadnih tvari nazivamo druzama. Druze s vremenom rastu i povećava im se broj pa sve značajnije narušavaju opskrbu mrežnice hranjivim tvarima. Ovaj proces uzrokuje kronične upalne reakcije, daljnje stvaranje nakupina, oksidativni stres i narušavanje izvanstaničnih struktura. Posljedično, stanice mrežnice s vremenom odumiru, a vid narušava.

Kod koga se javlja senilna makularna degeneracija

Senilna makularna degeneracija pogađa osobe već u pedesetim godinama života. Bolest nastupa polako, neprimjetno i u početku gotovo ne uzrokuje smetnje, dijelom i zato što zdravo oko neko vrijeme nadoknađuje gubitak vida na drugom oku. U početku se boje mogu činiti malo bljeđima, očima treba malo dulje vrijeme za privikavanje pri prelasku iz svijetlih u tamne prostore, potrebno je malo jače svjetlo pri čitanju tijekom dana, u mraku (npr. prilikom noćnih vožnji) se povećava osjetljivost na odbljeske.

S prolaskom vremena, ponekad i nekoliko godina:

• smanjuje se oštrina vida i prepoznavanje boja i kontrasta
• ravne linije čine se neravnima ili isprekidanima
• javljaju se poteškoće u prepoznavanju slova
• može se javiti svijetla ili tamna točka u sredini vidnog polja koja se s vremenom povećava pa osoba (zamućeno) vidi samo predmete na rubu, ali ne i one u središtu vidnog polja (npr. brojke na satu, ali ne i kazaljke, kosu osobe koju se gleda, ali ne i njeno lice…).

Različite promjene u centralnom vidu moguće je vrlo rano primijetiti pomoću tzv. Amsler testa kojeg svatko može vrlo jednostavno provesti kod kuće. (Provjerite svako oko zasebno, zatvarajući jedno oko i gledajući točku u središtu rešetke dok nosite naočale za čitanje. Ako na tablici primijetite isprekidane ili valovite crte, potreban Vam je pregled oftalmologa.) Ranije prepoznavanje bolesti omogućuje ranije liječenje i očuvanje vida.

                              Amsler test                              

Dva oblika makularne degeneracije

Suhi oblik makularne degeneracije napreduje vrlo sporo i u početku rijetko uzrokuje značajno narušavanje vida, ali nastala oštećenja su nepovratna. Međutim, u dijela oboljelih suhi oblik makularne degeneracije prijeđe u vlažni oblik kod kojeg se stvara velik broj novih krvnih žila u mrežnici. Nove krvne žile (kapilare) su krhke i propusne, a mogu i pucati pa se javlja krvarenje. Posljedično, mrežnica otekne i javlja se edem, može se odljuštiti od podležećeg epitela, fotoreceptori odumiru i stvaraju se ožiljci.

Za razliku od suhog oblika makularne degeneracije, vlažni oblik je mnogo agresivniji i brže napreduje. Oba oblika bolesti u početku zahvaćaju jedno oko, no s vremenom se mogu javiti i u drugom pa je senilna makularna degeneracija danas jedan od glavnih uzroka sljepoće u svijetu.

Čimbenici rizika

Uzroci razvoja senilne makularne degeneracije su mnogobrojni, a povezani su sa starenjem, genetikom i čimbenicima rizika iz okoliša.

• Učestalost makularne degeneracije raste s dobi (pogađa svaku petu osobu stariju od 65 godina, svaku treću stariju od 75).
• Ulogu u njezinom razvoju imaju i geni. Utvrđena je poveznica između 50 različitih varijanti gena i sklonosti razvoju ove bolesti.
• Važan čimbenik rizika za razvoj makularne degeneracije je i pušenje. Nikotin iz cigareta pogoršava cirkulaciju u tijelu, pa tako i u oku, što smanjuje opskrbu mrežnice kisikom i važnim tvarima poput vitamina i karotenoida. Procjenjuje se da pušenje udvostručuje rizik za razvoj makularne degeneracije koja se kod pušača javlja i u ranijoj životnoj dobi.
• Važan čimbenik rizika je i UV zračenje koje može oštetiti oči, a veća sklonost razvoju ove bolesti uočena je kod osoba svijetle puti i plavih očiju.
• Rizik povećavaju i kronične bolesti poput šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka, prekomjerna tjelesna težina, ali i pothranjenost.
• Važan čimbenik koji povećava rizik od razvoja makularne degeneracije je i onečišćenje zraka.

Plavo svjetlo kao čimbenik rizika

Vidljiva svjetlost sadrži širok raspon valnih duljina različite energije. Sunčeva svjetlost je glavni izvor plavog svjetla, no sve više smo izloženi umjetnim izvorima plavog svjetla (zasloni računala, mobitela, fluorescentna i LED rasvjeta…) što može uzrokovati štetne učinke na zdravlje i narušiti vid. Naime, plava svjetlost je dio vidljivog spektra koji sadrži najveću energiju i zbog toga ima veći potencijal za oštećenje oka od ostatka vidljivog spektra. Za razliku od ultraljubičaste svjetlosti koju rožnica i očna leća učinkovito blokiraju i tako sprječavaju prodor UV zraka do mrežnice na stražnjoj strani oka, plava svjetlost u potpunosti prolazi kroz te strukture i dopire do stanica osjetljivih na svjetlo.

Oštećenje stanica mrežnice uzrokovano plavim svjetlom slično je oštećenju uzrokovanom makularnom degeneracijom, no javlja se i u ranijoj životnoj dobi. Izloženost plavom svjetlu možemo smanjiti izbjegavanjem korištenja umjetnih izvora plavog svjetla tijekom noći, nošenjem naočala s premazima koji blokiraju plavo svjetlo te korištenjem filtera koji blokiraju plavo svjetlo sa zaslona računala, tableta ili mobitela.

Kako si možemo pomoći?

Čak i kod osoba koje imaju genetsku sklonost razvoju makularne degeneracije, ova bolest se može spriječiti.

Svatko od nas može utjecati na čimbenike rizika promjenom svoga ponašanja:

• prestankom pušenja
• primjenom propisanih lijekova za liječenje povišenog krvnog tlaka
• redovitom tjelovježbom
• nošenjem naočala koje štite od UV zračenja
• smanjenjem izloženosti plavom svjetlu koje emitiraju zasloni mobitela, računala…

Veliki značaj u očuvanju vida ima i raznovrsna, uravnotežena prehrana s dostatnim unosom vitamina i antioksidanasa (vitamin C, vitamin E, karotenoidi poput luteina i zeaksantina, minerali cink, bakar, selen…). Za vid je vrlo važan vitamin A koji je ključan za stvaranje vidnog pigmenta. Najbolji pokazatelj značaja njegovog dostatnog unosa jest to što već i najmanji nedostatak vitamina A može uzrokovati noćno sljepilo. Nadalje, bitan je i vitamin C koji smanjuje rizik od razvoja mrene i suzbija štetne učinke oksidativnog stresa, kao i vitamin E koji štiti lipidne membrane stanica od oštećenja.

Za očuvanje vida važan je i dostatan unos omega-3 masnih kiselina koje povoljno utječu na upalne procese i imunosni odgovor. U prehrani se posebnu pozornost treba posvetiti unosu karotenoida, tj. žutih, crvenih i narančastih pigmenata iz prirode. Neki se karotenoidi u organizmu pretvaraju u vitamin A, a drugi su  sastavni dio makularnog pigmenta te štite oko od svjetlosnog oštećenja, osobito plavim svjetlom. Njih nazivamo ksantofilima. Za vid najvažniji ksantofili su lutein i zeaksantin; njihov povećani unos doprinosi poboljšanju oštrine vida i osjetljivosti na kontraste. Ksantofilima je posebno bogato zeleno lisnato povrće, primjerice kelj i špinat, dok su od životinjskih namirnica najbolji izvor žumanjci.

Važno je istaknuti

Senilna makularna degeneracija se razvija sporo, ali postupno sve značajnije narušava vid te može uzrokovati sljepoću. U sprječavanju ove bolesti ključno je utjecati na čimbenike rizika koji doprinose njezinom razvoju, a vrlo važnu ulogu u tome ima prehrana, odnosno odgovarajući unos vitamina i minerala koji su nužni za očuvanje vida. Zato se osobama koje su izložene riziku od razvoja makularne degeneracije (zbog nasljeđa, kroničnih bolesti poput povišenog krvnog tlaka ili šećerne bolesti, zbog rada za računalom i dugotrajne izloženosti plavom svjetlu…) često preporučuje primjena dodataka prehrani koji su posebno formulirani za održavanje normalnog vida (npr. Proculin plus kapsule).

Primjena Proculin plus kapsula neće povratiti narušeni vid ili izliječiti makularnu degeneraciju, ali dostatnim unosom ključnih vitamina i minerala, uz smanjenje ostalih čimbenika rizika, značajno smanjujemo mogućnost razvoja ove bolesti te doprinosimo očuvanju našeg najvažnijeg osjetila – vida.

POVRATAK NA POČETNU STRANICU